Nada, vjera i tek deset posto šanse da može preživjeti, i to samo u vrhunskim medicinskim centrima, za Luku Lovrića, i njegove roditelje prije svega, prerasli su u život maloga dječaka! Iako je još u inkubatoru, iako još ne diše samostalno, već je na respiratoru i u danonoćnoj je skrbi medicinskog osoblja na neonatološkom odjelu KBC-a Rebro, mali je Luka doista veliki borac. Upravo u to bezrezervno i duboko vjerovala je njegova mama Snježana kada nam je prije mjesec dana rekla kako je uvjerena da će njezin mali Luka preživjeti!

Na granici života i smrti

– Da je moja beba čudo, vidjelo se već na samom porođaju u bolnici Merkur. Plakao je tako snažno i glasno, kao da je u trudnoći prenesen, a ne da je rođen toliko ranije... – rekla nam je Lukina mama na samom početku obiteljske drame, kada su njezinu novorođenom sinu bila samo dva i pol tjedna. Podsjetimo, Luka je rođen sa 600 grama porođajne težine i nakon samo 22 gestacijska tjedna. Rodio se na samoj granici između smrti i života, odnosno, kako kažu liječnici, na granici između pobačaja i porođaja. Zbog iznimno kratke gestacijske dobi nijedan organ nije mu bio zreo pa ni organski sustavi koji su povezani jedan s drugim nisu funkcionirali kako bi to trebalo.

Svemu usprkos, Luka danas ima gotovo dva mjeseca i težak je 1400 grama. A prije samo pet dana podvrgnut je još jednom operacijskom zahvatu u svom kratkom životu, ovaj put operaciji srca.

Na granici mogućega

– Dijete je odlično! – rekao nam je jučer prof. dr. Ivan Malčić, predstojnik Klinike za pedijatriju KBC-a Rebro.

– Nakon što smo uspješno svladali njegove brojne zdravstvene probleme koji su bili uvjetovani preranim rođenjem, od problema s probavnim sustavom, s nefunkcioniranjem bubrega, pluća, jetre, i nakon što je dijete, koje je cijelo vrijeme ovisno i o medicinskim uređajima, dobilo na težini, pedijatrijski kardijalni kirurzi ocijenili su da će mali pacijent podnijeti i operaciju na srcu. Luka je, što se često događa kod prerano rođene djece, imao i prirođenu srčanu grešku, tzv. Ductus botalli (rupa u srcu), što je jako opterećivalo njegov kardiovaskularni sustav, ali i pluća – opisuje nam prof. Malić. Naglašava da je nakon uspješne srčane operacije optimizam za djetetovo konačno preživljenje svakako još snažniji jer se i njegovo stanje znatno poboljšalo.

– Možete li zamisliti kakav je to "filigranski rad"? – retoričko je pitanje prof. Malčića koji u prvi red zaslužnih za to što se maloga Luku može opisati i riječima "dijete je čudo", stavlja medicinski tim. A to su neonatolozi, specijalisti intenzivne njege, anesteziolozi, kirurzi, dječji kardiolozi i kardijalni kirurzi bez čijega znanja i vještina borba za život svakog djeteta čije je zdravlje ugroženo ne bi bila moguća, još manje uspješna.

Perinatalni mortalitet u koji se računa smrtnost od 28. tjedna trudnoće do završetka prvoga tjedna života nakon rođenja, pokazatelj je razvijenosti medicine svake zemlje. To nam nalaže, zaključuje prof. Malčić, da se maksimalno borimo za život svakog djeteta.

Luka Lovrić, koji se rodio sa 22 gestacijska tjedna, bio je doista na granici mogućega!